SveuSvemu

25.03.2014.

Kad bi ....

Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja i otici zauvijek, ili neku staru ladju

prevariti da nas odvede iz grada, prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.

Kuce bi se raspukle od suza onih koji ostaju, planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

 

Pa ne znam s kime bih htjela iscekati zoru,

sa onima koji placu, ili sa onima sto pjevaju.

Jer koji placu polako ce se utjesiti a koji pjevaju umorit ce se pjesme.

 

Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na ladji jer su mi i onako vec daleko svi koje htjedoh zadrzati blizu.

Jer nemam od koga da bjezim. I zato jer se plasim povratka.

 

Ali kad bi se moglo otici zauvijek, i zaista otici s pjesmom,

mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.

I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom

bili malo radosni i prastali mi nasmijeseni.

                                                                        V. Parun

 

21.11.2012.

.....


Noviji postovi | Stariji postovi