SveuSvemu

Mislima cu sagraditi most... tamo gdje postojim... osjecam i pripadam...

25.03.2014.

Kad bi ....

Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja i otici zauvijek, ili neku staru ladju

prevariti da nas odvede iz grada, prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.

Kuce bi se raspukle od suza onih koji ostaju, planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

 

Pa ne znam s kime bih htjela iscekati zoru,

sa onima koji placu, ili sa onima sto pjevaju.

Jer koji placu polako ce se utjesiti a koji pjevaju umorit ce se pjesme.

 

Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na ladji jer su mi i onako vec daleko svi koje htjedoh zadrzati blizu.

Jer nemam od koga da bjezim. I zato jer se plasim povratka.

 

Ali kad bi se moglo otici zauvijek, i zaista otici s pjesmom,

mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.

I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom

bili malo radosni i prastali mi nasmijeseni.

                                                                        V. Parun

 

SveuSvemu


MOJI FAVORITI
Gracias a la Vida
San o jednoj ženi
U urbanoj sahari života
poligraf
Mjesečevi Prsti
DupliCataS
shizika
Moj put
Qalb
Skupljanje tišine
Good morning Vietnam
VATAN
dijetenoci
Novele o malim divovima i velikim patuljcima
Prirodna kozmetika
She paints the sky with stars
Balašević
Pusto Ostrvo
DOKUMENTA
SARAJEVSKI HEROJI
Noli turbare circulos meos!
više...

BROJAČ POSJETA
96820

Powered by Blogger.ba